OBNOVA PODIJELJENOG KONTINENTA

Iscrtane su nove granice, a čitave skupine stanovništva prisilno su preseljene. Zapadni saveznici prihvatili su pomicanje poljskih granica prema zapadu i kontrolu Sovjetskog Saveza nad baltičkim državama. Granice su promijenjene i u Italiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj, a Njemačka i Austrija podijeljene su u okupacijske zone.

Zbog velikog manjka muškaraca u obnovi uvelike sudjeluju žene, mladi i ratni zarobljenici.

Redovi za kruh svakodnevna su pojava, a ljudi se za grijanje, odjeću i druge potrebe snalaze na razne načine, koristeći se svime što im dopadne u ruke.

Na površinu ponovno izbijaju velike ideološke razlike između liberalnih demokracija na zapadu i komunizma na istoku, što izbijanje novog svjetskog rata čini sve izglednijim.

Sredstva iz Marshallova plana ponuđena su većini zapadnih i istočnih europskih zemalja, ali je Sovjetski Savez naložio vladama u državama pod njegovim utjecajem da odbiju ponudu, što je produbilo jaz u Europi. Nakon provedbe Plana sve zemlje primateljice sredstava premašile su svoju predratnu razinu gospodarske razvijenosti.

I zapadni i istočni blok vlastiti društveni model smatraju superiornim. Na Istoku se, kao zamjena za kapitalizam, zastupa ideja komunističke ideologije koja se oslanja na plansku ekonomiju i jednopartijsku vlast, no ta se ekonomska i politička obilježja prikazuju kao međukorak na putu prema besklasnom društvu bez država.

Tipičan proizvod iz tog razdoblja plastična je stolica u obliku slova S, koju je osmislio danski dizajner Verner Panton. Dizajneri u komunističkim zemljama također su željeli pokazati svoje dizajnerske sposobnosti pa je Istočna Njemačka ubrzo proizvela stolicu u obliku slova Z.

U ovom je razdoblju došlo do golemih promjena u europskim obrazovnim sustavima. Zahvaljujući gospodarstvima u uzletu i socijalnoj državi državno se financiranje povećalo na svim razinama, što je donijelo lakši pristup obrazovanju većem broju djece i mladih. Obrazovanje više nije bilo samo za povlaštenu manjinu.

Gradovi sateliti i velika naselja izgrađeni su prema načelima modernističke arhitekture. Uz prometnice i centre socijalnih i administrativnih službi nicali su kilometri identičnih sivih betonskih blokova. Tek su kasnije prepoznate negativne posljedice takvog ekstremnog funkcionalizma i stroge estetske standardizacije na živote ljudi i strukturu društva.

Ova stolica iz dječje stomatološke klinike Eastman podsjeća nas da je sustav zdravstvene skrbi u predratnoj Europi uvelike ovisio o velikodušnosti privatnih donatora, među kojima je bio i američki poduzetnik George Eastman. Tridesetih godina 20. stoljeća taj je poduzetnik osnovao i financirao nekoliko stomatoloških klinika u Europi, koje su poslije rata postale dio sustava javnog zdravstva.

U prošlosti su automobile posjedovali samo bogati, no sada je to postalo moguće za sve veći broj ljudi i bilo je znak europskog blagostanja. Međutim, u istočnom bloku, gdje proizvodnja nikad nije bila na razini potražnje, automobili su bili luksuz za koji je ponekad trebalo provesti godine na listi čekanja.  Za kultne modele, poput talijanskog FIAT-a, licence su se prodavale drugim europskim državama.

U zapadnoj je Europi rastao osjećaj da se nalazi u procijepu između dviju velesila, zbog čega je sve više ljudi nadu polagalo u ujedinjenu Europu. Polako je ideja europskog kontinenta kao „treće sile” omogućila intenzivniju prekograničnu suradnju.

Da bi postojale „Sjedinjene Europske Države”, potrebne su konkretne stvari kao što su putovnica i zajednička valuta. Već je 1940-ih nezavisna udruga koja se prozvala Europskim pokretom u to ime vodila kampanju dijeleći izmišljene osobne iskaznice i novčanice.

Pogledajte kako je na ovom izlivenom komadu željeza iz 1953. napisano EUROP. Izostavljeno je posljednje slovo „E”, kako se piše na francuskom, te „A”, kojim ta riječ završava na njemačkom, nizozemskom i talijanskom jeziku. Dojmljiv je to primjer kompromisa u temeljima nove Europske zajednice za ugljen i čelik.

Umjetnici Ritula Fränkel i njezin suprug Nicholas Morris izradili su 2001. umjetničko djelo Josefov kaput. Kaput je pripadao Ritulinu ocu, Josefu Fränkelu, koji je preživio holokaust.