Back to top

OBNOVA PODIJELJENOG KONTINENTA

OBNOVA EUROPE

Godina je 1945. – Europa je u ruševinama, a njezinu stanovništvu nedostaje hrane, goriva i krov nad glavom. Očajnički se traže načini kako preživjeti, a racioniranje započeto u ratno doba i dalje se nastavlja kako bi se zadovoljile barem osnovne potrebe. Milijuni su izbjeglica, prognanika i raseljenih osoba u potrazi za smještajem. Europa uvelike ovisi o pomoći koja pristiže s drugih kontinenata.

HLADNI RAT

Bacanjem atomskih bombi na Japan 1945. Sjedinjene Američke Države ustoličene su kao nova svjetska velesila.

Po dovršetku razvoja vlastite atomske bombe, u klub atomskih sila 1949. ulazi i Sovjetski Savez.

Između 1945. i 1949. svakim međunarodnim problemom sve više se produbljuje jaz između dojučerašnjih saveznika, SAD-a, Velike Britanije i Francuske s jedne te Sovjetskog Saveza s druge strane.

STVARANJE SUSTAVA SOCIJALNOG OSIGURANJA

Za većinu ljudi diljem Europe životni su se uvjeti znatno poboljšali tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Gospodarski rast i uspostava države blagostanja omogućili su bolje obrazovanje, stambene uvjete te zdravstvene i socijalne usluge.

U zapadnoj Europi državno planiranje teklo je usporedno s rekonstrukcijom privatnog sektora. Na područjima pod kontrolom komunističkih vlasti državna planska gospodarstva kontrolirala su sve nacionalne resurse i samovoljno se miješala u svakodnevan život građana. Razlike između tržišnog i državnog gospodarstva bile su očigledne.

KLJUČNE ETAPE EUROPSKIH INTEGRACIJA I

Nakon Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez kontrolirao je istočnu Europu i neprestano odmjeravao snage sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tako su se rodila dva nova pojma: hladni rat i željezna zavjesa. Uz američku potporu stvorili su se uvjeti za tješnju suradnju u zapadnoj Europi.

SJEĆANJE NA HOLOKAUST

Šutnja, nepriznavanje, represija; na te se načine u poslijeratnom razdoblju odnosilo prema Holokaustu koji Židovi zovu šoa (shoah).

Države, koje su očajnički htjele vratiti samopouzdanje, gurnule su u stranu osjećaje krivnje i sudioništva te se uljuljale u vlastita sjećanja na patnje i teškoće.  Zbog hladnog rata, koji je postao nova stvarnost, bilo je lakše ignorirati pogreške iz prošlosti.

Danas je pak priznavanje tih dotad neviđenih zločina protiv čovječnosti u središtu rasprava o europskom sjećanju.