KAKO JE NASTAJALA EUROPA
PREDOČAVANJE EUROPE NA ZEMLJOVIDIMA
Gdje Europa počinje, a gdje završava? Europa se zahvaljujući svom kulturnom i povijesnom razvoju od davnina opisuje kao zasebna cjelina, iako Europa i Azija čine jedan kontinent.
Zanimanje Europe za zemljovide i kartografiju ima dugu i raznoliku povijest koja seže sve do antičke Grčke i Rima. Otkrićem pomorskih putova do Sjeverne i Južne Amerike u 15. stoljeću nije se promijenio samo način na koji su Europljani poimali tada poznati svijet nego i njihovo poimanje samih sebe.
Djela antičkih geografa, poput Klaudija Ptolemeja (oko 90. – 170. n. e.), daju nam uvid u tada poznati svijet. Na njima su prikazani samo dijelovi Europe, Azije i sjeverne Afrike. Za lociranje mjesta Ptolemej se koristio sustavom koordinata, a europska se kartografija temeljila na njegovim zemljovidima i nakon 15. stoljeća.
Na kartama izrađenima u Srednjem vijeku često se zanemarivala geografska preciznost kako bi se izrazile kršćanske poruke i simbolika. U vrijeme renesanse europski se kontinent prikazuje kao Djevica Marija, čime se htio naglasiti njegov kršćanski identitet.
Naše poimanje svijeta obično je određeno mjestom u kojem živimo. To vrlo jasno potvrđuju karte svijeta nastale izvan Europe – na njima se naš kontinent odjednom čini udaljenim i malenim.
MIT O EUROPI
Europu, mitsku princezu iz Fenicije, današnjeg Libanona, otima grčki bog Zeus koji joj se ukazao u liku bijeloga bika. Zaljubljuje se u njezinu ljepotu i odvodi je na otok Kretu.
Još od antičkih vremena pa sve do danas uz ovaj se mit veže ime našeg kontinenta. Javlja se u umjetnosti, književnosti, religiji i politici, a njegova priča i vizualni simboli često se iznova tumače kako bi odražavali aktualne teme.
U antičkoj Grčkoj i Rimu Europa koja jaše na Zeusovim leđima motiv je koji se često pojavljuje na keramičkim predmetima, oslikanim zidovima i mozaicima. Širenju mita također je doprinio izvoz grčkih vaza.
Mit o Europi često se koristi i za komentiranje europske politike. Ti se prikazi kreću od pokušaja paneuropskog djelovanja s početka 20. stoljeća pa do strahota i nasilja razornih ratova.
Prema novijim tumačenjima mit o Europi simbolizira europsku integraciju. Prisutan je kao vodeni žig na novčanicama, a korišten je i za ilustraciju političkih problema kao što je kriza eura.
EUROPSKA BAŠTINA
Što povezuje europski kontinent? Što možemo smatrati europskom baštinom?
Europa nije samo zbroj nacionalnih povijesti, no predstavlja li ona doista civilizaciju i kulturu s posebnim tradicijama i vrijednostima koje su se razvile tijekom povijesti?
Postoje neka osnovna obilježja koja su izvorno europska, a raširila su se po cijelom kontinentu. Mogu li se ona smatrati glavnim razlikovnim značajkama europske kulture? Ako je tako, koje bismo dijelove europske baštine trebali očuvati, koje promijeniti, a koje osporavati?
Od svojih korijena na Bliskom istoku kršćanstvo se proširilo po cijeloj Europi te je postalo važan i neizostavan dio „zapadne” civilizacije. To dugotrajno kršćansko naslijeđe i danas se odražava u europskim vrijednostima, tradicijama i kulturi.
Doba prosvjetiteljstva bilo je prekretnica u kulturnom i političkom razvoju Europe. Svojim stavljanjem naglaska na vrijednost razuma i racionalnog mišljenja nadahnulo je dramatične promjene u znanosti, filozofiji, društvu i politici.
Demokracija je oblik vlasti u kojem građani uživaju pravo na samoodređenje i u kojem se političke odluke donose većinom. Europske su demokracije tek u 20. stoljeću proširile pravo glasa na sve odrasle građane.
SJEĆANJE
Je li sjećanje na prošlost garancija da nećemo ponoviti stare pogreške? Sjećanju se pridaje ključna važnost jer je i za pojedince i za društvene skupine temelj učenja i samospoznaje.
No sjećanje je složena pojava. Selektivno je i neraskidivo povezano sa zaboravom. Naša su sjećanja bitan dio povijesti, no snažno utječu i na našu sadašnjost i budućnost. Način na koji se prisjećamo istog događaja stalno se mijenja.
Sjećanje je subjektivno i na njega snažno utječu okolnosti. Dnevnik Anne Frank, židovske djevojčice koja se tijekom nacističke okupacije skrivala u Amsterdamu, djelo je poznato diljem svijeta. Svjedočanstva poput njezinog, kojima povijest dobiva konkretno ljudsko lice, ponekad nam o povijesti mogu reći više od historiografskih analiza.
Sjećanje ovisi o povijesnom kontekstu. Ponekad potiče na osvetu, a katkad vodi prema pomirenju. Komemoracija povodom obljetnice Prvog svjetskog rata, kojoj su prisustvovali François Mitterrand i Helmut Kohl, bio je izrazito simboličan trenutak koji je označio kraj povijesnog neprijateljstva između Francuske i Njemačke.
Sjećanjem se može manipulirati kako bi se nešto izbrisalo i dovelo u pitanje. Retuširanje određenih osoba iz povijesti obilježje je totalitarnih režima. Zbog nesuglasica sa Staljinom nakon 1929. Lav Trocki i Lav Kamenjev uklonjeni su s ove kultne fotografije Lenjinova govora.