Politika SAD-a, Joe Biden i europska povijest

Slijedom inauguracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena i više od pola desetljeća nakon njegova posjeta Europskom parlamentu, s timom koji vodi Kuću europske povijesti razgovarali smo o tome u kojoj su mjeri ta dva događaja utjecala na europsku povijest...

Kako su duboke transatlantske veze o kojima je u svojem obraćanju Europskom parlamentu 2010. govorio budući američki predsjednik prikazane u stalnom postavu Kuće europske povijesti?

Svoje povijesno izlaganje pred Europskim parlamentom 2010. godine tadašnji potpredsjednik SAD-a Joseph R. Biden započeo je citatom iz pjesme Uskrs, 1916. irskog pjesnika, dobitnika Nobelove nagrade, Williama Butlera Yeatsa. Stihovi u kojima pjesnik izjavljuje „sve se promijenilo, potpuno promijenilo, strašna je rođena ljepota“ napisani su nakon Uskršnjeg ustanka za neovisnost Irske u Dublinu te godine, a opisuju kako presudni povijesni događaj munjevitom brzinom može nepovratno promijeniti politički krajobraz.

U vrijeme Bidenova govora u Parlamentu, 2010., svijet je još uvijek osjećao posljedice velike recesije, a od tragičnih napada 11. rujna 2001. nije prošlo ni deset godina. Joe Biden taj je povijesni trenutak vidio kao prekretnicu za odnose između SAD-a i Europe. Zanimljivo je da se američki potpredsjednik za svoj govor nadahnuo događajem iz prošlosti i načinom na koji je odjeknuo u povijesti, opisavši kako su i zajedničko nasljeđe i isti sustav vrijednosti utjecali na odnos između Europe i Sjedinjenih Američkih Država u razdobljima povijesnih preobrazbi i previranja. Popraćen snažnim odobravanjem publike, Biden je svoje obraćanje završio potvrdivši da je Sjedinjenim Državama potrebna snažna i ujedinjena Europa, baš kao što je Europi potreban međunarodni angažman Sjedinjenih Država.

U Kući europske povijesti istražujemo mnoge od tih ključnih povijesnih interakcija SAD-a i Europe i to preko predmeta, slika i multimedijskih sadržaja. Jedan od najranijih primjera iz stalnog postava utjecaj je koji je na revolucije u Europi, a posebno na francusku revoluciju iz 1789., imala američka revolucija iz 1776., a koju su nadahnuli upravo europski pisci i mislioci iz doba prosvjetiteljstva. Prikazujemo i masovnu migraciju Europljana u Sjevernu Ameriku u 19. stoljeću koja je ostavila svoj pečat na obje strane Atlantika, što je nasljeđe o kojem je Biden govorio 2010. Kad je riječ o 20. stoljeću, izložba prikazuje na koje je sve načine američka intervencija izvršila prijelomni utjecaj na Europu razorenu ratom. Prikazuje stupanje SAD-a u Prvi svjetski rat 1917. i njegov utjecaj na izgradnju međunarodnog poretka u poraću na temelju Pariških ugovora. Izložba se bavi i odlučnom intervencijom SAD-a u Drugom svjetskom ratu i njegovom ulogom u obnovi Europe i procesu europske integracije koji je uslijedio.

Međutim, kao što su pokazali događaji iz 2020., posebno u SAD-u, naše se razumijevanje prošlosti vrlo brzo mijenja te u jednom trenutku postajemo spremni suočiti se s problematičnim događajima iz naše zajedničke povijesti koji su se nekada gurali pod tepih. Povijest nikada ne završava. Transatlantska trgovina robljem od 17. do 19. stoljeća traumatičan je i sramotan primjer interakcije između Europe, Afrike i budućih Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, važno je da se muzeji i povjesničari bave tim pitanjem.

Ključna uloga koju je ropstvo imalo u europskoj povijesti, kao i njezina relevantnost danas, prikazane su u Kući europske povijesti u uvodnom dijelu stalnog postava koji je posvećen zasadama na kojima počiva europska baština. Stoga je dinamičan odnos između Sjedinjenih Američkih Država i Europe, u svim svojim dobrim i lošim aspektima, jedan od ključnih dijelova europske povijesti. Taj će odnos, kako se bude mijenjao i razvijao u budućnosti, nesumnjivo ostati jedna od glavnih priča u Kući europske povijesti.

Novoizabrani predsjednik Joe Biden posjetio je Europski parlament u veljači 2015., tada još kao potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Je li uobičajeno da političari tako visoke razine posjećuju institucije Europske unije? Zašto dolaze i koja su glavna pitanja iz područja suradnje u središtu njihova interesa?

Odnosi SAD-a i Europe iz očitih povijesnih razloga ne počinju s Drugim svjetskim ratom, no nakon završetka tog svjetskog sukoba transatlantski su se odnosi produbili te obuhvaćaju diplomaciju, kulturu, gospodarstvo, kao i vojna, socijalna, zakonodavna i mnoga druga pitanja. Nakon osnutka Europskih zajednica i kako je Unija s vremenom preuzimala sve važniju ulogu u spomenutim područjima u odnosu na američku i svjetsku politiku, institucije EU-a postale su glavni sugovornik SAD-a.

Od 1995. održano je 29 sastanaka na vrhu između EU-a i SAD-a na kojima su dvije strane raspravljale, razgovarale i postigle dogovor o brojnim pitanjima (carinske tarife, zakonodavstvo o privatnosti, vizni reciprocitet, međunarodni ugovori poput nuklearnog sporazuma s Iranom itd.). Upravo taj bliski odnos pruža okvir za organizaciju čestih posjeta istaknutih američkih političara, poput posjeta potpredsjednika Bidena 2015. i potpredsjednika Pencea 2017., ali i mnogih drugih kao što su državni tajnici te izaslanstva američkog Senata i Kongresa.

U sklopu serije javnih predavanja u organizaciji Kuće europske povijesti, profesor Timothy Snyder nedavno je održao izlaganje na temu „Što možemo naučiti o prilikama u budućnosti na temelju katastrofa iz prošlosti”. Što možemo saznati o zajedničkoj povijesti SAD-a i Europe zahvaljujući vezama i suradnji sa suvremenim američkim povjesničarima? Kakve nam nove perspektive mogu ponuditi?

Pristup profesora Snydera vrlo je zanimljiv. Naime, u svojem virtualnom predavanju za Kuću europske povijesti, a i drugim prilikama kao što je njegov govor u Beču povodom Dana Europe 2019., on uspoređuje američkog povjesničara koji istražuje europsku povijest s „autsajderom” koji izvana promatra nešto čemu ne pripada. Sukladno tomu, on i drugi američki akademici doprinose raspravi tako što pružaju objektivnu i konstruktivnu kritiku europskih pristupa razumijevanju i sjećanju prošlosti. Snyderova poruka Europi je jasna – on nas ujedno slavi i upozorava. „Vi ste više od vaših mitova”, izjavio je 2019.

Iako vrijednosti otvorenosti, demokracije i međunarodnog angažmana kao načina rješavanja nesuglasica Europu čine uporištem nade za cijeli svijet, Snyder smatra da ta nada može uroditi plodom samo ako se prednost da objektivnoj i zajedničkoj povijesti pred povijesnim mitovima koji pružaju utočište, ali često i plodno tlo za razdore. Slično je stajalište izrazio i Snyderov kolega s Yalea, profesor Jay Winter, koji je također imao predavanje u Kući europske povijesti, ali uživo, u studenome 2019. prije pandemije COVID-a. Oba američka povjesničara, uz mnoge druge, nude jedinstven pogled na europsku prošlost koji je u velikoj mjeri utjecao na rad Kuće europske povijesti, kako tijekom razvoja projekta tako i nakon njezina otvaranja. S obzirom na to da su oba predavanja održana pred kraj mandata tadašnjeg američkog predsjednika, bilo bi zanimljivo vidjeti kako će sljedećih godina američki i europski povjesničari pristupati budućim političkim promjenama. Jedna od rijetkih pozitivnih strana krize uzrokovane koronavirusom jest prelazak na organiziranje događanja preko interneta, zahvaljujući čemu na događanjima može sudjelovati širi raspon međunarodnih govornika, ali i međunarodna publika, kao iz SAD-a i tako šire.

Kako suradnja Kuće europske povijesti s američkim muzejima pomaže u prikazivanju povijesnih poveznica između Sjedinjenih Američkih Država i Europe?

Na vrlo konkretan način. Bez transatlantskih veza Kuća europske povijesti ne bi postojala. Zgrada u kojoj se sada nalazi muzej, naša kuća, izvorno je bila dio mreže javnih stomatoloških klinika diljem Europe koju je osnovao američki filantrop i pionir fotografije George Eastman. Tijekom rane faze istraživanja povijesti zgrade i načina na koji bismo je mogli uključiti u naš stalni postav surađivali smo s muzejom George Eastman iz savezne države New York.

Jedan od ključnih američkih partnera Kuće europske povijesti je i Memorijalni muzej holokausta u Washingtonu. Osim što smo u sklopu posjeta i savjetovanja imali priliku razmijeniti ideje sa stručnim muzejskim osobljem, od našeg otvaranja 2017. u stalnom su postavu prikazani i brojni predmeti i fotografije iz zbirke tog muzeja. Naši kolege iz Parlamentarija također su imali čast ugostiti privremenu izložbu iz tog muzeja Stanje obmane: moć nacističke propagande, koja je prikazivana početkom 2018.

Međutim, dio naših ambicija u području suradnje ostao je neostvaren. Primjerice, tijekom pripreme stalnog postava stvarno smo htjeli surađivati s Nacionalnim muzejom emigracije s Ellis Islanda u njujorškoj luci, no njihove su čuvaonice teško oštećene tijekom poplava uzrokovanih uraganom Sandy 2012. te su ostale nepristupačne, zbog čega međunarodna posudba nije bila moguća. Riječ je o muzeju koji svakako treba imati na umu za buduće projekte jer je on izvanredno mjesto sjećanja kada se radi o dodirnim točkama Europe i Sjeverne Amerike.

U našim privremenim izložbama istraživali smo i američki utjecaj na Europu. Primjerice u sklopu izložbe Nemirna mladež – Odrastanje u Europi od 1945. do danas, koja se prikazivala 2019. i 2020., pokazali smo koliko je američka kultura, a posebno kultura mladih, bila važna u životu mladih Europljana nakon Drugog svjetskog rata i kako je postala neka vrsta referentne kulture te simbolizirala ideale osobne slobode koji su nadilazili političke podjele na kontinentu. Čak i sam naziv izložbe Nemirna mladež (eng. Restless Youth) potječe iz izvješća koje je CIA izradila za predsjednika Lyndona Johnsona o valu međunarodnih prosvjeda mladih koji su se 1968. širili svijetom.

U stalnom se pak postavu spominje nekoliko predsjednika SAD-a, ponajprije zahvaljujući njihovoj ulozi u izgradnji novog međunarodnog poretka nakon značajnih povijesnih previranja i sukoba; točnije, predsjednici Woodrow Wilson nakon Prvog svjetskog rata, Franklin Delano Roosevelt nakon Drugog svjetskog rata i George H.W. Bush nakon pada Berlinskog zida i raspada komunizma. Tadašnji potpredsjednik Richard Nixon pojavljuje se pak u poznatoj „kuhinjskoj debati” iz 1959. u kojoj se sučelio s premijerom SSSR-a Nikitom Hruščovim u Moskvi i branio vrijednosti američkog kapitalizma pred međunarodnom televizijskom publikom!

S obzirom na velike globalne izazove krajem 2020., uključujući klimatske promjene, porast političkih podjela i ekstremnih pokreta te učinke globalne pandemije, čini se da su odnosi između Europe i Sjedinjenih Američkih Država ponovno na prekretnici, baš kao što je ona koju je Joe Biden spominjao 2010. Stoga nema sumnje da će muzeji za 20 godina u sklopu svojih stalnih i privremenih izložbi istraživati i objašnjavati poteze i odluke sadašnjih i budućih američkih predsjednika. Za dobro svih nas, nadamo se da će povijest na te postupke gledati blagonaklono.