Lili Sohn – Prava i tijela žena
Europska povijest 20. i 21. stoljeća pokazala je da je došlo do napretka kad je riječ o pravu žena da same odlučuju o svojem tijelu i svojoj seksualnosti. No i dalje postoje ozbiljne prepreke koje otežavaju ostvarivanje tih prava. Nazadujemo li? Koji su izazovi danas i koja su moguća rješenja i razlozi za nadu?
Za mene je pravo na pobačaj dobar globalni pokazatelj prava žena na kontrolu nad vlastitim tijelom.
Na primjer, u kolovozu 2020. u Francuskoj je donesen zakon o produljenju zakonskog roka za pobačaj s 12. na 14. tjedan trudnoće. Taj je zakon donijela Nacionalna skupština, ali ga je Senat odbio, a konačno je donesen početkom 2022. nakon vrlo žestoke rasprave.
Pobačaj je legalan, ali se o tome i dalje raspravlja!
Imam dojam da ta želja za potvrđivanjem slobode odlučivanja o vlastitom tijelu u područjima kao što su kontracepcija, pobačaj, porod, menstruacija, menopauza, masturbacija, seksualnost i slično nadilazi zagovaranje određenog stava i zaista ulazi u osobnu i obiteljsku sferu. O tome se govori u knjigama, dokumentarcima i profilima na Instagramu čiji je broj sve veći.
I dalje postoje brojne političke, medicinske i farmaceutske prepreke..., ali feminizam polako osvaja sva područja. To je sjajno!
Čini se da je u vašem grafičkom radu središnja tema žensko tijelo (grudi, vagina itd.). Kako reagiraju vaši čitatelji? A osobe koje sudjeluju na vašim radionicama? Jesu li kod različitih generacija reakcije različite?
Kad sam imala rak, shvatila sam da ne poznajem vlastito tijelo. Otkrila sam i da su mnoge odluke donesene bez mojeg znanja i da mi ih zapravo nisu objasnili.
Tako sam shvatila da moram poznavati svoje tijelo kako bih nad njim preuzela kontrolu, da je to jedini način da vratim moć odlučivanja koja je samo moja i da se riješim medicinske infantilizacije.
Upoznala sam liječnike, primalje i udruge te postavila brojna pitanja. Zatim sam nacrtala vaginu, maternicu, klitoris, Bartolinijeve žlijezde, uretralnu spužvu i parauretralne žlijezde... Zamislila sam kako sve to međusobno djeluje i povezuje se u moje tijelo (čak i ako postoji razlika između planiranja kuće i načina na koji u njoj živite).
Sve sam to podijelila u stripu i preko društvenih mreža (otad je prošlo više od pet godina i tad nije bilo toliko uobičajeno vidjeti slike klitorisa i vulve) i dobila mnogo povratnih informacija.
Moja je publika vrlo široka: od tinejdžera do starijih žena. Mnogima i je i dalje neugodno razgovarati o tim temama. Zato koristim humor i crtež, pa mogu biti manje izravna.
Primijetila sam, posebno na konferencijama uživo, da su jednom kad je led probijen svi vrlo zainteresirani i žele (i imaju potrebu) razgovarati o tim intimnim temama.
Moj strip „Vagina tonic” objavljen je prije više od pet godina, a i dalje dobivam mnogo pisama u kojima mi govore kako ga je dobro pročitati.
