Posljednji vagon za ugljen naglašava propadanje koje je teška industrija s dugom tradicijom doživjela u kapitalističkoj Europi. Tu su industriju, nekoć pokretača poslijeratnog ekonomskog procvata Europe, do 1970-ih sve više zamijenile industrije jeftinijih međunarodnih konkurenata kao što su Tajvan, Južna Koreja ili Brazil. Kako bi što manje ovisile o nafti iz uvoza, europske su se države okrenule nuklearnoj energiji.