Mramorna glava cara Gete, vandalizirana dlijetom kao posljedica damnatio memoriae - Rimsko Carstvo, otprilike 200. n.e.

Za rimske careve, uvijek sklone objediniti religiju i političku moć, vrhunac uspjeha bila je deifikacija – status božanstva i besmrtnost. S druge strane, najvišu kaznu predstavljalo je nasilno brisanje iz povijesti. Danas tu praksu zovemo damnatio memoriae. Osuđeni na tu kaznu brisani su iz povijesti, njihove su oporuke poništene, a njihovi likovi na slikama i skulpturama uništeni. U slučaju cara Gete, ubijenog po zapovijedi njegova brata i suvladara Karakale, samo spominjanje njegova imena kažnjavalo se smrtnom kaznom.